Priča

Postojanje naselja Stinkenbrunn prvi se put spominje u pisanim izvorima 1271. godine, u mađarskom obliku „BYZURKUT“. Prema predaji, naziv mjesta nastao je padom zmaja u mjesni bunar (smrdljivi bunar) (pročitajte legendu).

• Hrvatski naziv: Stikapron

• Mađarski naziv do 1920. BÜDÖSKUT

• Njemački naziv do 1958. Stinkenbrunn

• Njemački naziv od 1959. Steinbrunn

Već u rimsko doba kroz današnju Hartlwald šumu vodila je sporedna cesta, na čijem je rubu nastalo značajno naselje. Godine 1271. Štikapron je prvi put spomenut u jednoj isprave, kada je Nikolaus von Schattendorf prodao svoj posjed „Byzuskut“. Ime je mađarski prijevod naziva „Stinchenprun“, oznake koja potječe od loše kvalitete vode iz bunara tog kraja.
Njemački naziv prvi put se javlja 1344. godine, također u jednoj kupoprodajnoj isprave.
Bilo je mnogo ratova, od kojih su najznačajniji bili turski ratovi. Naselje je nekoliko puta uništeno, a od 1555. godine ponovno su ga izgradili Hrvati koji su se tu naselili. 1810. godine u Štikapronu je započela eksploatacija lignita, što je doveloido povećanja broja stanovnika mjesta. Za površinski kop ugljenih naslaga podignute su ciglane i vapnenice.
U to je vrijeme nastao dio mjesta Neue Siedlung. Broj stanovnika narastao je 1869. godine na 1500 osoba. U rudniku je u to vrijeme bilo zaposleno 128 žena i djece. Godišnja proizvodnja iznosila je 600 tona. Do kraja 19. stoljeća broj stanovnika narastao je na više od 2000 osoba – od toga 550 u rudarskoj koloniji. Već 1905. godine započela je elektrifikacija rudnika, a 20 godina kasnije cijeli je Štikapron bio elektrificiran.

Prvu polovicu 20. stoljeća obilježili su 1. svjetski rat (1914.-18.), priključenje Gradišća Austriji (1921.), svjetska gospodarska kriza tridesetih godina, austrofašizam 1934.-38. i nacifašizam s 2. svjetskim ratom (1938.-45.). Nakon 2. svjetskog rata započela je obnova općine Stinkenbrunn. Stinkenbrunn je bio pretežito poljoprivredno usmjeren.

Preobrazbu je pokrenuo načelnik Robak – nastali su, odnosno ponovno su pokrenuti, rudnik, pogon za pijesak, tvornica rublja, tvornica kartonaže i betonara. Na kulturnom području apsolutni vrhunac bila je izgradnja prve zajedničke kuće u Austriji. U njoj su bili smješteni praonica rublja, tuševi i tople kupke, hladnjače, prostorija za televizor, knjižnica i dvorana s kuhinjom.

1959. godine Stinkenbrunn je, na želju stanovništva, preimenovan u Steinbrunn. Nakon industrijskih projekata, šezdesetih godina ugljenokop koji se u međuvremenu napunio vodom i gospodarski više nije bio isplativ, zajedno s većom površinom oko rudnika, pretvoren je u kupalište i rekreacijski centar. Taj je razvoj učinio Štikapron turističkim mjestom. Oko jezera nastale su mnoge vikendice, mjesta za mobilne kućice, a u međuvremenu i stalna prebivališta. Prihodi od ove vikend naseobine i mjesta za mobilne kućice od velike su važnosti za općinu.

Godine 1971. općine Štikapron i Zillingtal spojene su pod nazivom Steinbrunn-Zillingtal na temelju Zakona o spajanju općina. 20 godina kasnije to spajanje je ukinuto i obje su općine danas opet razdvojene.

Godine 1971. slavila se i 700. godišnjica osnutka općine.

Daljnje komunalne prekretnice bile su izgradnja osnovne škole 1976. godine i dovršetak zgrade općine sa stanovima 1977. godine.

Štikapron se nalazi na zapadnom rubu upravnog kotara Željezno-okolica, na granici između Gradišća i Donje Austrije. Njegovo područje je prastaro naseljeno tlo. Samo mjesto prvi put se spominje u isprave iz 1271. godine kao Byzuskut. Iz 1344. godine potječe prvi zapis njemačkog naziva Stinkenbrunn, koji je selo nosilo sve do 31. prosinca 1958. godine.

Od kraja 14. stoljeća jedan dio sela pripadao je području vlasti grofova od Forchtensteina, a drugi dio području gospodara od Hornsteina. Krajem 15. stoljeća selo je opustjelo, a nakon turskih ratnih pohoda na Beč (1529., 1532.) ponovno su ga naselili Hrvati. 1656. godine cijeli je Štikapron postao dio vlastelinstva Hornstein, a s njim je 1702. godine prešao u vlasništvo kneževske obitelji Esterházy.

U selo koje je izvorno bilo obilježeno poljoprivredom, uskoro nakon 1800. godine, zahvaljujući otvaranju ugljenokopa na sjeverozapadu područja, uvela se industrija izgradnjom ciglane i postrojenja za preradu stipse, te skladišta Teesdorfske predionice pamuka, što je pokrenulo strukturne promjene u stanovništvu. S učinkom od 1. siječnja 1959. godine naziv općine promijenjen je u Steinbrunn. S 1. siječnjom 1971. godine spojene su općine Štikapron i Zillingtal, a s učinkom od 1. siječnja 1991. godine opet su razdvojene.

Danas su poljoprivreda, zanatstvo i industrija, kupalište nastalo iz rudarskog jezera te jezerska naseobina temelji gospodarske snage općine. Zahvaljujući lijepom, njegovanom krajoliku, blagoj klimi, cijenjenom gostoprimstvu i vrijednim komunalnim sadržajima kao što su kupalište, tenis-tereni i druga sportska igrališta, općina se razvila u turističko mjesto.