Legenda

Bilo je to davno, u jednu sparnu nedjeljnu večer. Momci i djevojke našeg sela sastajali su se na zelenom seoskom trgu. Tamo su se razgovarali, pjevali i plesali. Mnogi su pričali o svojim doživljajima i zgodama iz protekloga tjedna. Tako je vrijeme prolazilo, a već je pala tama. Iznenada su se na tamnom nebu zacaklile zle munje. Prijeteća oluja približavala se mjestu. Podigla se orkanska bura koja je ulični prah vitlala visoko u zrak. Momci i djevojke htjeli su brzo pohitati kući. Tada je bljesnula jaka munja, a odmah zatim začula se zaglušujuća tutnjava.

U sljedećoj sekundi vidjelo se kako ognjeni zmaj pada u seoski bunar. Mladi su na trenutak zastali kao ukopani od straha. Ali brzo su se pribrali od toga straha i otrčali kući. „Ognjeni zmaj je pao u naš seoski bunar!“ vikali su gore-dolje ulicama i uličicama.

Nitko se nije usudio prići seoskom bunaru. Ali kako je taj bunar davao najbolju pitku vodu u selu, pola sela je žeđalo. „Nešto se mora učiniti“, odlučio je seoski sudac. Oglasio je da će onaj koji donese vodu iz bunara dobiti kruh i dvije litre vina.

Javio se jedan hrabar čovjek. Bio je najjači u selu, snažan seoski kovač. Svi su poznavali njegovu hrabrost i nadljudsku snagu. Iz svoje kovačnice donio je svoj najteži čekić. Cijelo je selo pratilo njegov put do bunara. U desnoj ruci čekić, u lijevoj kantu, tako se oprezno i polako približavao seoskom bunaru, spreman svakog trenutka svaliti teški čekić na glavu zmaja.

Seljani su napeto i uzbuđeno pratili prizor. Korak po korak približavao se otvorenom bunaru. Napokon je stao pred bunar. Trenutak je zastao, ali onda je skupio hrabrost, nagnuo se nad bunar i zagrabio vodu. U zraku je vladala velika napetost…! Sada će zmaj ognjenim mlazom uništiti seoskog kovača… Ali ništa se nije dogodilo. Olakšanje među gledateljima, a radost i ponos kod kovača.

Kako je i seoski kovač bio jako žedan, prvi je otpio vode iz bunara. Ali ju je odmah pljunuo daleko od sebe. Smrdjela je i imala ukus po zagorenom sumporu… Od toga vremena naše mjesto je prozvano po tom smrdljivom bunaru i zvalo se (do 1959. godine) Stinkenbrunn.

Prema OSR Jakob DOBROVICH

(iz „700 Jahre Steinbrunn-Zillingtal – Festbroschüre“)